Zakon o zadravstvenoj zastiti - 04-11-2009



Z A K O N
O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.
Ovim zakonom uređuju se načela, mjere, način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite, nosioci društvene brige za zdravlje stanovništva, prava i obaveze lica u korištenju zdravstvene zaštite, te sadržaj, način obavljanja i nadzor nad obavljanjem zdravstvene zaštite na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.
Zdravstvena zaštita, u smislu ovog zakona, obuhvata sistem društvenih, grupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, blagovremeno liječenje, te zdravstvenu njegu, rehabilitaciju, kao i primjenu zdravstvenih tehnologija.
Zdravstvenu zaštitu iz stava 1. ovog člana, u okviru zdravstvenih ustanova, pružaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, primjenom savremenih medicinskih postupaka i tehnologija, te praćenjem dostignuća u razvoju medicinske nauke.

Član 3.
Svako lice ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarivanja najvišeg mogućeg nivoa zdravlja, u skladu sa odredbama ovog zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao i propisa donijetih na osnovu ovih zakona.
Svako lice obavezno je brinuti se o svom zdravlju.
Niko ne smije ugroziti zdravlje drugih ljudi.
Svako lice je obavezno u hitnim slučajevima pružiti prvu pomoć ozlijeđenom ili bolesnom licu, u skladu sa svojim znanjem i mogućnostima, te mu omogućiti pristup do najbliže zdravstvene ustanove.

Član 4.
U osiguravanju i provođenju zdravstvene zaštite u Federaciji učestvuju zdravstvene ustanove, privatne prakse, zavodi zdravstvenog osiguranja, Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: AKAZ), poslodavci, obrazovne i druge ustanove, humanitarne, vjerske, sportske i druge organizacije, udruženja, porodica i građani.
Jedinice lokalne samouprave, u skladu sa utvrđenim pravima i obavezama, osiguravaju uvjete za ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području.

Član 5.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije BiH), na prijedlog federalnog ministra zdravstva (u daljem tekstu: federalni ministar), a uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih ministara zdravstva (u daljem tekstu: kantonalni ministar), na osnovu analize zdravstvenog stanja stanovništva, te uvažavajući raspoloživa finansijska sredstava, kao i kadrovske i druge mogućnosti, donosi strateški plan razvoja zdravstva u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: plan).
Plan sadrži ciljeve i zadatke zdravstvene zaštite, prioritete, specifične potrebe i mogućnosti ostvarivanja zdravstvene zaštite na pojedinim područjima, nosioce zadataka i rokove za ostvarivanje plana zdravstvene zaštite, osnove razvoja zdravstvene djelatnosti po nivoima uključujući edukaciju i usavršavanje zdravstvenih kadrova, osnove razvoja sistema zdravstvene zaštite, izvore finansiranja zdravstvene zaštite i razvoj sistema zdravstvenog osiguranja, kao i druge podatke bitne za razvoj sistema zdravstvene zaštite.
Plan se realizuje kroz operativne planove koje donosi federalni ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih ministara.

Član 6.
Na prijedlog Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni zavod za javno zdravstvo), federalni ministar donosi srednjoročni Plan ljudskih resursa za zdravstveni sistem Federacije, uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih ministara.

Član 7.
U tekstu Zakona imenice: ministar/ministarka, građanin/građanka, pacijent/ pacijentica, doktor medicine/doktorica medicine, doktor stomatologije/doktorica stomatologije, magistar farmacije/magistrica farmacije, diplomirani inženjer/diplomirana inženjerka, diplomirani fizioterapeut/diplomirana fizioterapeutkinja, zdravstveni radnik/zdravstvena radnica, zdravstveni saradnik/zdravstvena saradnica, specijalista/ specijalistica se ravnopravno koriste u ženskom i muškom rodu.

II. DRUŠTVENA BRIGA ZA ZDRAVLJE STANOVNIŠTVA

Član 8.
Društvena briga za zdravlje stanovništva ostvaruje se na nivou Federacije, kantona, općine, odnosno poslodavca i pojedinca.
U okviru društvene brige za zdravlje iz stava 1. ovog člana osigurava se zdravstvena zaštita koja obuhvata:
1) očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, otkrivanje i suzbijanje faktora rizika za nastanak oboljenja, sticanje znanja i navika o zdravom načinu života;
2) promociju zdravih stilova života;
3) sprječavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti;
4) blagovremenu dijagnostiku i blagovremeno liječenje, rehabilitaciju oboljelih i povrijeđenih;
5) informacije koje su stanovništvu ili pojedincu potrebne za odgovorno postupanje i za ostvarivanje prava na zdravlje.

Društvena briga za zdravlje na nivou Federacije

Član 9.
Društvenu brigu za zdravlje na nivou Federacije čine mjere kojima se stvaraju uvjeti za provođenje zdravstvene zaštite radi očuvanja i unaprjeđenja zdravlja stanovništva, kao i mjere kojima se usklađuje djelovanje i razvoj sistema zdravstvene zaštite Federacije.

Član 10.
Društvena briga za zdravlje na nivou Federacije, u smislu člana 9. ovog zakona, obuhvata:
1) uspostavljanje prioriteta, planiranje, donošenje posebnih programa za provođenje zdravstvene zaštite;
2) donošenje zakona i podzakonskih akata iz nadležnosti Federacije;
3) uređenje i vođenje zdravstvene politike i provođenje reforme kroz strateške planove razvoja;
4) stvaranje uvjeta za pristupačnost i ujednačenost korištenja tercijarne zdravstvene zaštite koja je zajednička za sve kantone;
5) vođenje zdravstvene politike koja podstiče i razvija zdrave životne navike kod stanovništva;
6) osiguranje uvjeta za zdravstveno prosvjećivanje stanovništva;
7) osiguranje uvjeta za razvoj integrisanog zdravstvenog informacionog sistema u Federaciji;
8) osiguravanje uvjeta za stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika,
9) razvoj naučnoistraživačke djelatnosti u oblasti zdravstva,
10) uspostava sistema poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite;
11) saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama, savezima, komorama i udruženjima na poslovima razvoja zdravstvene zaštite na teritoriji Federacije;
12) uspostavu federalnih koordinatora za pojedine oblasti zdravstva.
Federacija ostvaruje društvenu brigu za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na području zaštite zdravlja od štetnih faktora okoliša mjerama koje stanovništvu osiguravaju zdravstveno ispravne namirnice i vodu za piće, vodu za rekreaciju i ostale vode, predmete opće upotrebe, zaštitu od buke, kvalitet zraka kao i mjerama za neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari, mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja opasnih hemikalija te za zaštitu od izvora jonizirajućih zračenja
Mjere iz stava 2. ovoga člana provode se saglasno programu mjera zaštite zdravlja od štetnih faktora okoliša kojeg, na prijedlog Federalnog zavoda za javno zdravstvo, donosi federalni ministar, uz mišljenje federalnog ministra nadležnog za zaštitu okoliša.
Federalne koordinatore iz stava 1. tačka 12. ovog člana imenuje federalni ministar.
Uvjeti koje moraju ispunjavati lica koja se kandidiraju za federalne koordinatore iz različitih oblasti zdravstva iz stava 5. ovog člana, kao i način njihovog rada bliže uređuje pravilnikom federalni ministar.

Član 11.
Federacija, iz federalnog Budžeta osigurava sredstva za:
1) programiranje, usklađivanje, provođenje i praćenje izvršenja zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja stanovništva, te unaprjeđenje zdravlja;
2) epidemiološko praćenje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje podliježu obaveznom prijavljivanju i hroničnih masovnih bolesti, uključivši alkoholizam, pušenje, ovisnost o drogi i druge ovisnosti;
3) prevenciju i mjere na suzbijanju i liječenju karantenskih bolesti;
4) osiguravanje higijensko-epidemiološkog minimuma u svim uvjetima življenja, osiguravanje i organizovanje obavezne imunizacije protiv dječjih zaraznih bolesti;
5) prevenciju malignih oboljenja i HIV/AIDS-a, kao i liječenje tuberkuloze lica koja nisu osigurana po nekom drugom osnovu;
6) provođenje mjera zdravstvene ekologije od interesa za Federaciju saglasno programu ekoloških mjera iz člana 10. stav 3. ovog zakona;
7) preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih grupa i ostalih stanovnika, u skladu sa prihvaćenim programima preventivne zdravstvene zaštite;
8) praćenje i analiza zdravstvenog stanja stanovništva i organizaciju zdravstvene zaštite na teritoriji Federacije, kao i provođenje predloženih i usvojenih mjera;
9) jedinstven zdravstveno-informacioni sistem koji osigurava jedinstveno provođenje i izvršavanje statističkih istraživanja u oblasti zdravstva koja su od interesa za Federaciju;
10) sprječavanje i otklanjanje zdravstvenih posljedica prouzrokovanih prirodnim nepogodama i drugim nesrećama koje obuhvataju cijelu teritoriju Federacije;
11) druge poslove i zadatke iz svoje nadležnosti određene ovim zakonom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju.
Federacija osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko održavanje zdravstvenih ustanova od značaja za Federaciju, te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, saglasno mogućnostima Budžeta Federacije.
Odluku o mjerilima za osiguranje elemenata standarda za investicijsko ulaganje i investicijsko održavanje, te informatizaciju zdravstvene djelatnosti iz stava 2. ovog člana koja će biti osnov za planiranje potpora iz Budžeta Federacije, jednom godišnje donosi Vlada Federacije BiH, na usaglašen prijedlog federalnog ministra i federalnog ministra finansija/ federalnog ministra financija.

Član 12.
Društvena briga za zdravlje, pod jednakim uvjetima, na teritoriji Federacije ostvaruje se osiguranjem zdravstvene zaštite stanovništvu Federacije, kao i grupacijama stanovništva koje su izložene povećanom riziku obolijevanja, zdravstvenom zaštitom lica u vezi sa sprječavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i liječenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja, kao i zdravstvenom zaštitom socijalno ugroženog stanovništva.
Zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata:
1) hitnu medicinsku pomoć;
2) službu prikupljanja krvi;
3) liječenje lica koja boluju od HIV infekcije, tuberkuloze ili drugih zaraznih bolesti koje su utvrđene posebnim zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, malignih bolesti, hemofilije, inzulo ovisnog dijabetesa, lica u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije, cistične fibroze, sistemske autoimune bolesti, reumatske groznice, progresivnih neuromišićnih oboljenja, paraplegije, kvadriplegije, cerebralne paralize, epilepsije i multiple skleroze, bolesti ovisnosti, oboljela odnosno povrijeđena lica u vezi sa pružanjem hitne medicinske pomoći, kao i zdravstvenu zaštitu u vezi sa davanjem i primanjem organa i tkiva;
4) liječenje akutnih, hroničnih bolesti u slučajevima i stanjima koje ugrožavaju život;
5) zdravstvenu zaštitu djece od rođenja, kao i djece za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim i srednjim školama, odnosno studiranja na visokim školama, te univerzitetima koji su državljani Bosne i Hercegovine, s prebivalištem na teritoriji Federacije, ali najduže do navršene 26 godine života, u skladu sa ovim zakonom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju;
6) zdravstvenu zaštitu žena u vezi sa planiranjem porodice, kao i u toku trudnoće, porođaja i materinstva nakon porođaja;
7) zdravstvenu zaštitu lica starijih od 65 godina života, pod uvjetom da po članu domaćinstva nemaju prihode veće od 70% najniže penzije na teritoriji Federacije, ostvarene u prethodnom mjesecu;
8) zdravstvenu zaštitu osoba sa invaliditetom;
9) zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika koji zbog prirode i stanja bolesti mogu ugroziti svoj život i život drugih lica ili oštetiti materijalna dobra;
10) zdravstvenu zaštitu materijalno neosiguranih lica koja primaju materijalno osiguranje po propisima o socijalnoj zaštiti i zaštiti boraca, kao i članova njihovih porodica, ako nisu zdravstveno osigurani po drugom osnovu;
11) zdravstvenu zaštitu korisnika stalnih novčanih pomoći po propisima o socijalnoj zaštiti, kao i pomoći za smještaj u ustanove socijalne zaštite ili u druge porodice;
12) zdravstvenu zaštitu nezaposlenih lica i drugih kategorija socijalno ugroženih lica čiji su mjesečni prihodi ispod prihoda utvrđenih u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstveno osiguranje;
13) zdravstvenu zaštitu izbjeglica, raseljenih lica, kao i žrtava nasilja u zajednici;
14) zdravstvenu zaštitu vjerskih službenika u vjerskim zajednicama saglasno posebnom zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini
15) provođenje obaveznih imunizacija protiv dječijih zaraznih bolesti u skladu sa usvojenim programom imunizacija stanovništva protiv zaraznih bolesti;
16) preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih grupa i ostalih stanovnika u skladu sa prihvaćenim programima preventivne zdravstvene zaštite;
17) zdravstvenu zaštitu lica romske nacionalnosti koja zbog tradicionalnog načina života nemaju stalno prebivalište, odnosno boravište u Federaciji.
Sredstva potrebna za finansiranje zdravstvene zaštite iz stava 2. ovog člana, ostvaruju se iz: prihoda prikupljenih po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje, sredstava budžeta kantona saglasno mogućnostima kantonalnog budžeta u kalendarskoj godini, iz učešća korisnika zdravstvene zaštite u pokriću dijela ili ukupnih troškova zdravstvene zaštite, kao i iz drugih izvora na način i pod uvjetima određenim zakonom.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, finansiranje zdravstvene zaštite predviđene tačkom 17. stava 2. ovog člana, finansira se iz federalnog budžeta saglasno mogućnostima federalnog budžeta.
Obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada Federacije BiH, na prijedlog federalnog ministra.
Vlada Federacije BiH dužna je obavijestiti Parlament Federacije BiH, u roku od 15 dana od dana donošenja odluke iz stava 2. ovog člana.
Društvena briga za zdravlje na nivou kantona i općine

Član 13.
Društvena briga za zdravlje na nivou kantona obuhvata mjere za osiguranje i provođenje zdravstvene zaštite od interesa za građane na području kantona, i to:
1) donošenje zakona i podzakonskih akata iz nadležnosti kantona;
2) uređenje i vođenje zdravstvene politike i provođenje reforme iz oblasti zdravstva od interesa za područje kantona;
3) praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada zdravstvenih ustanova na području kantona, kao i staranje o provođenju utvrđenih prioriteta u zdravstvenoj zaštiti;
4) donošenje strateškog plana zdravstvene zaštite za područje kantona;
5) stvaranje uvjeta za pristupačnost i ujednačenost korištenja primarne i sekundarne zdravstvene zaštite na području kantona;
6) uspostava sistema poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite;
7) osiguravanje palijativne njege za neizlječivo bolesne odnosno umiruće u saradnji sa ustanovama iz oblasti socijalne zaštite, karitativnim i drugim udruženjima i pojedincima;
8) planiranje i ostvarivanje kantonalnog programa za očuvanje i zaštitu zdravlja od zagađene životne okoline što je prouzrokovano štetnim i opasnim materijama u zraku, vodi i zemljištu, odlaganjem otpadnih materija, opasnih hemikalija, izvorima jonizujućih i nejonizujućih zračenja, bukom i vibracijama na svojoj teritoriji, kao i vršenjem sistematskih ispitivanja životnih namirnica, predmeta opće upotrebe, mineralnih voda za piće, vode za piće i drugih voda koje služe za proizvodnju i preradu životnih namirnica i sanitarno-higijenske i rekreativne potrebe, radi utvrđivanja njihove zdravstvene i higijenske ispravnosti i propisanog kvaliteta od interesa za kanton, saglasno programu mjera koje donosi vlada kantona, na prijedlog kantonalnog ministra i kantonalnog ministra nadležnog za zaštitu okoliša;
9) provođenje epidemiološke, zdravstveno-statističke, socijalno-medicinske i zdravstveno-ekološke djelatnosti, te unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti na području kantona;
10) ostvarivanje prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja saglasno Zakonu o zdravstvenom osiguranju, te praćenje provođenja, zaštitu i unaprjeđenje tih prava;
11) sprječavanje pojave ovisnosti i liječenje s ciljem suzbijanja težih posljedica po zdravlje ovisnika;
12) organizaciju i rad mrtvozorničke službe;
13) saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama, savezima, komorama i udruženjima, na poslovima razvoja zdravstvene zaštite na svom području.
Kanton osigurava sredstva za vršenje osnivačkih prava nad zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač, a koji obuhvata investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prevoznih sredstava, te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, saglasno planu i programu mjera zdravstvene zaštite za područje kantona koji utvrđuje vlada kantona, na prijedlog kantonalnog ministra.
Odluku o mjerilima za osiguranje elemenata standarda za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje te informatizaciju zdravstvene djelatnosti iz stava 2. ovog člana, koja će biti osnov za planiranje potpora iz kantonalnog budžeta, jednom godišnje donosi vlada kantona, uz usaglašen prijedlog kantonalnog ministra i kantonalnog ministra finansija.
Kanton osigurava sredstva za ostvarivanje društvene brige za zdravlje iz stava 1. ovog člana u budžetu kantona u skladu sa zakonom.
Kanton može donijeti posebne programe zdravstvene zaštite za pojedine kategorije stanovništva, odnosno vrste bolesti koje su specifične za kanton, a za koje nije donijet poseban program zdravstvene zaštite na federalnom nivou, u skladu sa svojim mogućnostima, te utvrditi cijene tih pojedinačnih usluga, odnosno programa.

Član 14.
Društvena briga za zdravlje na nivou općine obuhvata osiguranje i zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ocjenjivanje rada zdravstvenih ustanova i kvaliteta zdravstvenih usluga, kao i osiguranje finansijskih sredstava za unapređenje njihovog rada i kvalitete zdravstvenih usluga u skladu sa potrebama stanovništva i mogućnostima jedinice lokalne samouprave, saglasno posebnom zaakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji.
Društvena briga iz stava 1. ovog člana ostvaruje se kroz osnivanje zdravstvenog savjeta na nivou općine koji planira i evaluira provođenje zdravstvene zaštite na području jedinice lokalne samouprave, daje mišljenje na planove i programe zdravstvene zaštite za područje lokalne samouprave, te predlaže mjere za poboljšanje dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite na svom području.
Broj članova zdravstvenog savjeta određuje se statutom općine.
U radu Savjeta iz stava 3. ovog člana učestvuju predstavnici jedinice lokalne samouprave, komora iz oblasti zdravstva, stručnih udruženja, udruženja za zaštitu prava pacijenata, sindikata i poslodavaca u zdravstvu, kao i nevladine organizacije s područja jedinice lokalne samouprave.

Društvena briga za zdravlje na nivou poslodavca

Član 15.
Mjere specifične zdravstvene zaštite koje mora osigurati poslodavac s ciljem stvaranja uvjeta za zaštitu zdravlja zaposlenika na radnom mjestu i poticanja zdravstveno odgovornog ponašanja, usmjerene su na provođenje:
1) mjera za sprječavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprječavanje povreda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći;
2) mjera za zaštitu zdravlja zaposlenika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za zdravlje;
3) mjera zdravstvene zaštite propisanih posebnim propisima.
Radi provođenja mjera iz stava 1. ovog člana, poslodavac organizuje i osigurava iz svojih sredstava zdravstvenu zaštitu zaposlenih koja obuhvata najmanje:
1) liječničke preglede radi utvrđivanja sposobnosti za rad po nalogu poslodavca;
2) provođenje mjera za sprječavanje i rano otkrivanje profesionalnih bolesti, bolesti u vezi sa radom i sprječavanje povreda na radu;
3) preventivne preglede zaposlenih (prethodne, periodične, kontrolne i ciljane preglede) u ovisnosti od spola, uzrasta i uvjeta rada, kao i pojavu profesionalnih bolesti, povreda na radu i hroničnih bolesti;
4) preglede zaposlenih koji se obavezno sprovode radi zaštite životne i radne okoline, radi zaštite zaposlenih od zaraznih bolesti u skladu sa propisima kojima je uređena oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom;
5) upoznavanje zaposlenih sa zdravstvenim mjerama zaštite na radu i njihovo obrazovanje u vezi sa specifičnim uvjetima, kao i na korištenje ličnih i kolektivnih zaštitnih sredstava;
6) osiguranje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta u objektima pod sanitarnim nadzorom i drugim objektima u kojima se obavlja djelatnost od javnog interesa u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast sanitarnog nadzora, kao i osiguranje i provođenje općih mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti;
7) druge preventivne mjere (neobavezne vakcinacije, neobavezni sistematski pregledi), u skladu sa općim aktom poslodavca;
8) praćenje uvjeta rada i sigurnosti na radu, kao i procjene profesionalnih rizika u cilju unaprjeđivanja uvjeta rada i ergonomskih mjera, prilagođavanjem rada psihofiziološkim sposobnostima zaposlenih;
9) praćenje obolijevanja, povređivanja, odsutnosti sa posla i smrtnosti, posebno od profesionalnih bolesti, bolesti u vezi sa radom, povreda na radu i drugih zdravstvenih oštećenja koja utiču na privremenu ili trajnu izmjenu radne sposobnosti;
10) učešće u organizaciji režima rada i odmora zaposlenih, kao i u procjeni nove opreme i novih tehnologija sa zdravstvenog i ergonomskog stanovišta;
11) provođenje mjera za unaprjeđivanje zdravlja radnika izloženih zdravstvenim rizicima u toku procesa rada, uključujući i ocjenjivanje i upućivanje radnika zaposlenih na posebno teškim i rizičnim poslovima na zdravstveno-preventivne aktivnosti i odmor;
12) ukazivanje prve pomoći u slučaju povrede na radnom mjestu.
Društvena briga za zdravlje na nivou pojedinca

Član 16.
Pojedinac je dužan da se u granicama svojih znanja i mogućnosti uključi u društvenu brigu za zdravlje, kao i da povrijeđenom ili bolesnom u hitnom slučaju pruži prvu pomoć i omogući mu dostupnost do najbliže zdravstvene ustanove.
Pojedinac je dužan da čuva sopstveno zdravlje, zdravlje drugih ljudi, kao i životnu i radnu okolinu.
Pojedinac je dužan učestvovati u svim preventivno-zdravstvenim djelatnostima koje se provode u mjestima življenja i rada, a usmjerene su na unapređivanje i čuvanje zdravlja i sprječavanje bolesti.
Pojedinac je dužan da se podvrgne obaveznoj vakcinaciji u međunarodnom saobraćaju protiv određenih zaraznih bolesti utvrđenih zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, kao i da snosi troškove vakcinacije nastale u postupku provođenja te mjere.

Društvena briga za javno zdravlje

Član 17.
Pod javnim zdravljem, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se ostvarivanje javnog interesa stvaranjem uvjeta za očuvanje zdravlja stanovništva putem organiziranih sveobuhvatnih aktivnosti društva usmjerenih na očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosno očuvanje životne okoline, kao i sprječavanje nastanka faktora rizika za nastanak bolesti i povreda koji se ostvaruju primjenom zdravstvenih tehnologija i mjerama namijenjenim za promociju zdravlja, prevenciju bolesti i poboljšanje kvaliteta života.
Osnovne javnozdravstvene funkcije, u smislu ovog zakona, su:
1) praćenje, evaluacija i analiza zdravstvenog stanja stanovništva;
2) javnozdravstveni nadzor, istraživanje i kontrola rizika i prijetnji po javno zdravlje;
3) promocija zdravlja;
4) povećanje angažmana stanovništva i zajednice o brizi za zdravlje;
5) razvoj politika za zdravlje i institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju;
6) jačanje institucionalnih kapaciteta za regulativu i primjenu javnog zdravlja;
7) jačanje institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju;
8) evaluacija i promocija jednake dostupnosti neophodnoj i osnovnoj zdravstvenoj zaštiti;
9) razvoj i obuka ljudskih resursa u javnom zdravlju;
10) praćenje i podrška unapređenju kvaliteta zdravstvenih usluga na individualnom i populacionom nivou;
11) istraživanje u javnom zdravlju;
12) smanjivanje efekata vanrednih situacija i nesreća na zdravlje stanovništva.
Javnozdravstvene funkcije iz stava 2. ovog člana ostvaruju se na svim nivoima vlasti, kao i na svim nivoima zdravstvene zaštite.

III. NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite

Član 18.
Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se osiguranjem odgovarajuće zdravstvene zaštite građanima Federacije, koja je fizički, geografski i ekonomski dostupna, odnosno kulturno prihvatljiva, a posebno zdravstvene zaštite na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

Načelo pravičnosti zdravstvene zaštite

Član 19.
Načelo pravičnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se zabranom diskriminacije prilikom pružanja zdravstvene zaštite po osnovu rase, spola, starosti, nacionalne pripadnosti, socijalnog porijekla, vjeroispovijesti, političkog ili drugog ubjeđenja, seksualne orijentacije, imovnog stanja, kulture, jezika, vrste bolesti, psihičkog ili tjelesnog invaliditeta.

Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti

Član 20.
Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti se ostvaruje organizacijom sistema zdravstvenog osiguranja u kojem su svi građani obuhvaćeni zdravstvenom zaštitom i u kome se bogati solidarišu sa siromašnim, mladi sa starim, zdravi sa bolesnim i pojedinci sa porodicama.

Načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite

Član 21.
Načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se uključivanjem svih građana Federacije u sistem zdravstvene zaštite, uz primjenu objedinjenih mjera i postupaka zdravstvene zaštite koje obuhvataju promociju zdravlja, prevenciju bolesti na svim nivoima, ranu dijagnozu, liječenje i rehabilitaciju.

Načelo kontinuiranosti zdravstvene zaštite

Član 22.
Načelo kontinuiranosti zdravstvene zaštite ostvaruje se ukupnom organizacijom sistema zdravstvene zaštite koja mora biti funkcionalno povezana i usklađena po nivoima, od primarnog preko sekundarnog do tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite i koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu građanima Federacije u svakom životnom dobu.

Načelo specijaliziranog pristupa

Član 23.
Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijalizovanih kliničkih, javno-zdravstvenih dostignuća i znanja, te njihovom primjenom u praksi.

Načelo stalnog unaprjeđenja kvaliteta zdravstvene zaštite

Član 24.
Načelo stalnog unaprjeđenja kvaliteta zdravstvene zaštite ostvaruje se mjerama i aktivnostima kojima se u skladu sa savremenim dostignućima medicinske nauke i prakse povećavaju mogućnosti povoljnog ishoda i smanjivanje rizika i drugih neželjenih posljedica po zdravlje i zdravstveno stanje pojedinca i zajednice u cjelini.

Načelo efikasnosti zdravstvene zaštite

Član 25.
Načelo efikasnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se postizanjem najboljih mogućih rezultata u odnosu na raspoložive resurse u zdravstvu, odnosno postizanjem najvišeg nivoa zdravstvene zaštite uz racionalno korištenje raspoloživih resursa.
IV. LJUDSKA PRAVA I VRIJEDNOSTI U ZDRAVSTVENOJ
ZAŠTITI I PRAVA PACIJENATA

Ljudska prava i vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti

Član 26.
Svaki građanin ima pravo da zdravstvenu zaštitu ostvaruje uz poštovanje najvišeg mogućeg standarda ljudskih prava i vrijednosti, odnosno ima pravo na fizički i psihički integritet i na sigurnost njegove ličnosti, kao i na uvažavanje njegovih moralnih, kulturnih, religijskih i filozofskih ubjeđenja.
Svako dijete do navršenih 18 godina života ima pravo na najviši mogući standard zdravlja i zdravstvene zaštite.
Strani državljanin ili lice bez državljanstva ima pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa odredbama ovog zakona, međunarodnih sporazuma i drugih propisa koji regulišu ovu oblast.

Član 27.
Polazeći od Deklaracije o pravima pacijenata ovim zakonom se svakom pacijentu garantuju prava:
 na dostupnost zdravstvene zaštite, ali u granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite,
 na sve vrste informacija nezavisno od stanja zdravlja, zdravstvene zaštite i načina kako je koristi, kao i na sve informacije koje su na osnovu naučnih istraživanja i tehnoloških inovacija dostupne,
 da od nadležnog zdravstvenog radnika blagovremeno dobije obavještenje koje mu je potrebno kako bi donio odluku da pristane ili ne pristane na predloženu medicinsku mjeru,
 na slobodan izbor doktora medicine, odnosno doktora stomatologije u skladu sa teritorijalnom organizacijom zdravstvene zaštite, odnosno slobodan izbor predloženih medicinskih procedura, u skladu sa zakonom, na osnovu odgovarajućih informacija o mogućim rizicima i posljedicama po zdravlje pacijenta,
 na povjerljivost svih ličnih informacija koje je saopštio nadležnom zdravstvenom radniku, uključujući i one koje se odnose na njegovo stanje zdravlja i potencijalne dijagnostičke i terapijske procedure, kao i pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom provođenja dijagnostičkih ispitivanja, posjete specijalisti i medicinsko-hirurškog liječenja u cjelini, te siguran prenos ličnih i zdravstvenih informacija elektronskim putem,
 da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica,
 na uvid u medicinsku dokumentaciju,
 na tajnost podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja,
 da odbija učestvovanje u provođenju medicinskog pokusa, naučnog istraživanja ili bilo kog drugog pregleda ili medicinskog tretmana bez svoje saglasnosti,
 na prigovor u slučaju da nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom, odnosno postupkom zdravstvenog ili drugog radnika zdravstvene ustanove ili privatne prakse,
 na naknadu štete,
 na prehranu u skladu sa svojim svjetonazorom,
 na obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi,
 na informisanje o očuvanju zdravlja.


Član 28.
Pacijent je obavezan da pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi:
 aktivno učestvuje pri zaštiti, očuvanju i unapređenju svoga zdravlja,
 u potpunosti informiše nadležnog zdravstvenog radnika o istinitim podacima o svom zdravstvenom stanju,
 pridržava se uputstava i preduzima mjere propisane terapije od strane nadležnog zdravstvenog radnika,
 koristi zdravstvene usluge bez zloupotreba,
 u slučaju da zahtijeva prekid liječenja i pored upozorenja nadležnog zdravstvenog radnika na moguće posljedice zbog ovakve odluke, o tome da pismenu izjavu. Ako odbije davanje pismene izjave, o tome će nadležni zdravstveni radnik sačiniti službenu zabilješku koja se upisuje i čuva u medicinskoj dokumentaciji pacijenta,
 poštuje kućni red zdravstvene ustanove regulisan općim aktima zdravstvene ustanove o uvjetima boravka i ponašanja u njoj
 poštuje prava drugih pacijenata i zdravstvenog osoblja.
Ako se pacijent ne pridržava obaveza iz stava 1. ovog člana, nadležni zdravstveni radnik može otkazati pružanje dalje zdravstvene zaštite pacijentu, izuzev hitne medicinske pomoći, o čemu je dužan da obavijesti direktora zdravstvene ustanove, odnosno osnivača privatne prakse, kao i da u medicinsku dokumentaciju pacijenta unese razloge za odbijanje pružanja zdravstvene zaštite.
Član 29.
Prava i dužnosti pacijenata u skladu sa ovim zakonom će preciznije biti definirana u posebnim zakonom o pravima i dužnostima pacijenata.

V. OBAVEZNO UPUĆIVANJE U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

Član 30.
Lica oboljela od duševne bolesti koja predstavlja opasnost po njihov život, život građana i imovinu, u hitnim slučajevima smjestiće se na privremeno bolničko liječenje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Način i postupak, kao i organizacija i uvjeti liječenja lica oboljelih od duševnih bolesti, provodi se saglasno odredbama posebnog zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.

VI. ZDRAVSTVENA DJELATNOST

Član 31.
Zdravstvena djelatnost predstavlja organizirano pružanje zdravstvene zaštite kroz rad zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika samostalno ili u okviru zdravstvenih ustanova saglasno stručno-medicinskoj doktrini i uz upotrebu zdravstvene tehnologije a pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu ovog zakona.
Zdravstvena djelatnost se provodi kao primarna, specijalističko-konsultativna i bolnička zdravstvena zaštita i djelatnost javnog zdravstva.
Zdravstvena djelatnost je djelatnost od posebnog interesa za Federaciju.
Vrsta i sadržaj zdravstvene djelatnosti iz stava 2. ovog člana bliže se određuje pravilnikom federalnog ministra.

Nivoi zdravstvene djelatnosti

Član 32.
Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, te na nivou federalnih i kantonalnih zdravstvenih zavoda.
Poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva se ostvaruje organizacijom javnog zdravstva.
Zdravstvenu djelatnost obuhvata i komplementarno obavljanje alternativne medicine od strane zdravstvenih radnika na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom.

Član 33.
Zdravstvena zaštita na primarnom nivou obuhvata:
– djelatnost porodične medicine,
– djelatnost zdravstvene zaštite djece,
– djelatnost polivalentnih patronažnih sestara u zajednici,
– higijensko-epidemiološku zaštitu,
– hitnu medicinsku pomoć,
– zaštitu reproduktivnog zdravlja žena,
– zdravstvenu zaštitu kod nespecifičnih i specifičnih plućnih oboljenja,
– fizikalnu i mentalnu rehabilitaciju u zajednici,
– specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika, kao dio medicine rada, ako je ugovorena sa poslodavcem,
– zubozdravstvenu zaštitu,
– laboratorijsku i radiološku dijagnostiku primarnog nivoa,
– apotekarsku djelatnost.
Zdravstvena zaštita na primarnom nivou, pored navedenog, obuhvata:
– praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i provođenje mjera za zaštitu i unaprjeđenje zdravlja stanovnika,
– prevenciju, liječenje i rehabilitaciju bolesti i povreda,
– otkrivanje i suzbijanje faktora rizika masovnih nezaraznih bolesti,
– specifičnu preventivnu zdravstvenu zaštitu mladih, naročito u osnovnim i srednjim školama, te visokim školama na svom području,
– imunizaciju protiv zaraznih bolesti,
– liječenje i rehabilitaciju u kući,
– palijativnu njegu.
U cilju osiguranja potrebne dostupnosti zdravstvene zaštite, primarna zdravstvena zaštita se mora organizirati tako da je korisnicima dostupna u općini njihovog prebivališta.
U cilju osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite specifičnih populacija, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se razvija i unapređuje prijateljski pristup mladim.
Na primarnom nivou zdravstvene zaštite može se organizirati i provoditi nastavna i naučno-istraživačka djelatnost.
Nastava iz oblasti porodične medicine se može organizirati i provoditi u centrima za edukaciju iz porodične medicine (nastavna baza).
Planovi i programi nastave iz st. 5. i 6. ovog člana podliježu saglasnosti federalnog ministra.

Član 34.
Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite provodi se i organizuje u timskom radu u kojem učestvuje najmanje zdravstveni radnik visoke stručne spreme: doktor medicine, doktor stomatologije i magistar farmacije i medicinska sestra-tehničar.
Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite obavljaju doktori medicine, porodični liječnici, medicinska sestra-tehničar svih vrsta stručne spreme, specijalisti porodične medicine, medicine rada, školske medicine, urgentne medicine, pneumoftiziologije, biohemije, specijalisti iz oblasti javnog zdravstva, doktori stomatologije, magistri farmacije, diplomirani inženjeri medicinske biohemije i diplomirani inženjeri medicinsko-laboratorijske dijagnostike sa svojim saradnicima.
U zdravstvenoj djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite poslove zdravstvene zaštite u vezi radiološke dijagnostike, fizioterapije, zaštite materinstva, kao i higijensko-epidemiološke službe, pored liječnika odgovarajuće specijalnosti, obavljaju diplomirani inženjeri medicinske radiologije, diplomirani fizioterapeuti, diplomirana babica i diplomirani sanitarni inženjeri.
U zdravstvenoj djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite poslove zdravstvene zaštite djece obavlja specijalist pedijatrije, poslove zdravstvene zaštite žena u vezi sa trudnoćom, porođajem, materinstvom, planiranjem porodice, ranim otkrivanjem malignih bolesti i liječenjem spolno prenosivih i drugih bolesti obavlja specijalist ginekologije, sa diplomiranom babicom, a poslove zaštite mentalnog zdravlja obavlja specijalist psihijatrije, te zdravstveni saradnici visoke stručne spreme.
U provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite u zdravstvenoj djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite, a posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolskog i školskog uzrasta, te zaštiti mentalnog zdravlja učestvuje i psiholog, socijalni radnik, logoped, surdiaudiolog i edukator-rehabilitator, odnosno drugi stručnjaci za pojedina specifična pitanja te zaštite.
Zdravstveni radnici u zdravstvenoj djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite u timskom radu sarađuju sa zdravstvenim radnicima drugih specijalnosti na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.
Član 35.
Djelatnost medicine rada ostvaruje se kroz specifičnu zdravstvenu zaštitu zaposlenika kao dio primarne zdravstvene zaštite i obuhvata preventivne poslove u vezi sa stvaranjem i održavanjem sigurne zdrave radne okoline, koja omogućava optimalno fizičko i mentalno zdravlje na radu i prilagođavanje uvjeta rada sposobnostima zaposlenika.
Federalni ministar, uz saglasnost federalnog ministra rada i socijalne politike, pravilnikom će regulisati vrstu i obim liječničkih pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika.

Član 36.
Specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvata poduzimanje mjera iz člana 15. ovog zakona, osim mjera predviđenih u stavu 2. tač. 4. i 6. istog člana ovog Zakona.
Postupak i način ostvarivanja specifične zdravstvene zaštite radnika, kao i način i uvjeti utvrđivanja i prijavljivanja profesionalnih bolesti i povreda na radu iz stava 1. ovog člana bliže će utvrditi pravilnikom federalni ministar.

Član 37.
Specifična zdravstvena zaštita zaposlenika ostvaruje se na osnovu ugovora između poslodavca i zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, ili ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.
Za potrebe praćenja, proučavanja i unapređenja djelatnosti specifične zdravstvene zaštite, može se osnovati zavod za medicinu rada kantona, odnosno zdravstvena ustanova za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika.
Troškove specifične zdravstvene zaštite snosi poslodavac.

Član 38.
Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou obuhvaća specijalističko-konsultativnu i bolničku djelatnost.
Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite može se organizirati i provoditi nastavna i naučnoistraživačka djelatnost.
Planovi i programi nastave iz stava 2. ovog člana podliježu saglasnosti federalnog ministra.
Član 39.
Specijalističko-konsultativna djelatnost na sekundarnom nivou predstavlja dio zdravstvene djelatnosti koja, kroz pružanje vanbolničkih usluga, osigurava podršku primarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti, a s ciljem povećanja stepena rješavanja zdravstvenih problema pacijenata i racionalnijeg korištenja resursa u zdravstvu.
Specijalističko-konsultativnu djelatnost iz stava 1. ovog člana osigurava bolnica.
S ciljem osiguranja potrebne dostupnosti zdravstvene zaštite, specijalističko-konsultativna djelatnost iz opće interne medicine, opće hirurgije, neurologije, otorinolaringologije, oftalmologije, ortopedije, dermatologije i radiološke dijagnostike primarnog nivoa se mora organizirati tako da je korisnicima dostupna u općini njihovog prebivališta.
Ukoliko nisu osigurane službe u zajednici iz člana 85. stav 3. ovog zakona, djelatnost službi u zajednici se osigurava kroz rad specijalističko-konsultativne djelatnosti tako da je korisnicima dostupna u općini njihovog prebivališta.
Dostupnost ostalih specijalističko-konsultativnih djelatnosti se osigurava u prostoru bolničkih zdravstvenih ustanova.
Član 40.
Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu, boravak i prehranu pacijenata u bolnicama.

Član 41.
Zdravstvena djelatnost na tercijarnom nivou obuhvata i pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističko-konsultativnih i bolničkih djelatnosti, naučnoistraživački rad, te izvođenje nastave na osnovu ugovora za potrebe fakulteta zdravstvenog usmjerenja.
Planovi i programi nastave iz stava 1. ovog člana podliježu saglasnosti federalnog ministra.
Član 42.
Zdravstvenu djelatnost na tercijarnom nivou provode zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete u pogledu prostora, opreme i kadra, kao i primijenjenih tehnologija, a koje utvrdi federalni ministar posebnim pravilnikom.

Član 43.
Djelatnost federalnih zdravstvenih zavoda podrazumijeva obavljanje stručnih i naučnoistraživačkih zdravstvenih funkcija iz okvira prava i dužnosti Federacije u oblasti javnozdravstvene djelatnosti, transfuzijske medicine, kontrole lijekova i imunobioloških preparata.
Djelatnost kantonalnih zdravstvenih zavoda podrazumijeva obavljanje stručnih funkcija iz okvira prava i dužnosti kantona u oblasti javnozdravstvene djelatnosti, medicine rada i sportske medicine.
Kantonalnim propisima iz oblasti zdravstva regulisaće se osnivanje i rad kantonalnih i drugih zavoda, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 44.
Apotekarska djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite i koja osigurava snabdijevanje stanovništva, zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu lijekovima i medicinskim sredstvima u skladu sa posebnim zakonom koji uređuje apotekarsku djelatnost.
Član 45.
Djelatnost javnog zdravstva obuhvata djelatnost socijalne medicine i organizacije sa ekonomikom zdravstva, epidemiologije, higijene i zdravstvene ekologije, sanitarne mikrobiologije i sanitarne hemije.
Djelatnost javnog zdravstva institucionalno se obavlja kroz organizaciju higijensko-epidemioloških službi, zavoda za javno zdravstvo u Federaciji.
Obavljanje javnozdravstvene djelatnosti biće regulisano posebnim propisima, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 46.
Alternativna medicina, u smislu ovog zakona, obuhvata one provjerene stručno nesporene komplementarne i alternativne metode i postupke dijagnostike, liječenja i rehabilitacije (u daljem tekstu: alternativna medicina), koji blagotvorno utiču ili koji bi mogli blagotvorno uticati na čovjekovo zdravlje ili njegovo zdravstveno stanje i koji u skladu sa važećom medicinskom doktrinom nisu obuhvaćeni zdravstvenim uslugama.
Metode i postupci alternativne medicine iz stava 1. ovog člana u zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi mogu se uvoditi samo uz saglasnost nadležnog kantonalnog ministarstva zdravstva.
Član 47.
Dozvoljene su samo one metode i postupci alternativne medicine koji:
1) ne štete zdravlju;
2) korisnika – pacijenta ne odvraćaju od upotrebe za njega korisnih zdravstvenih usluga;
3) se izvode u skladu sa priznatim standardima alternativne medicine.
Metode i postupke alternativne medicine mogu obavljati isključivo zdravstveni radnici koji imaju dozvolu za obavljanje metoda i postupaka alternativne medicine koju izdaje nadležno kantonalno ministarstvo zdravstva.
Bliže uvjete, način i postupak obavljanja metoda i postupaka alternativne medicine u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi utvrđuje pravilnikom federalni ministar.
Nadležno kantonalno ministarstvo zdravstva vrši nadzor nad obavljanjem metoda i postupaka alternativne medicine u zdravstvenim ustanovama, odnosno privatnoj praksi, u skladu sa ovim zakonom.
Na zdravstvene radnike koji obavljaju metode i postupke alternativne medicine primjenjuju se odredbe ovog zakona o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad.

Član 48.
Za svoj rad zdravstveni radnici koji obavljaju metode i postupke alternativne medicine preuzimaju stručnu, etičku, krivičnu i materijalnu odgovornost.


VII. SADRŽAJ I ORGANIZACIJSKI OBLICI
ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

Uvjeti i način obavljanja zdravstvene djelatnosti

Član 49.
Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, privatni zdravstveni radnici, pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom, Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o ustanovama.

Član 50.
Zdravstvena djelatnost mora biti organizirana tako da je stanovništvu uvijek osigurana i dostupna hitna medicinska pomoć, uključujući i hitni medicinski prevoz.

Član 51.
Javnozdravstvene djelatnosti socijalne medicine, epidemiologije i higijene koje su od interesa za Federaciju odnosno kanton, hitna medicinska pomoć; djelatnost heterologne transplantacije organa i tkiva i autologne transplantacije koštane srži; prikupljanje, testiranje, prerada i distribucija krvi i krvnih sastojaka, vještačka oplodnja, ako nije u pitanju darivanje sjemena od supruga; patologija izuzev patohistološke djelatnosti; sudska medicina i mrtvozornička djelatnost, ne mogu biti predmetom privatne djelatnosti.
Obim i vrsta javnozdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana, a koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, bliže će se odrediti pravilnikom federalnog ministra.

Član 52.
Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije odnosno kantona provode postupak dodjele ugovora o pružanju zdravstvenih usluga, odnosno postupak dodjele ugovora za provođenje programa zdravstvene zaštite, saglasno ovom zakonu, Zakonu o zdravstvenom osiguranju, te propisima donijetim na osnovu ovih zakona, posebno zakonu o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu, kao i propisima o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
Jedinstvenu metodologiju kojom se bliže utvrđuju kriteriji i mjerila za zaključivanje ugovora između nadležnog zavoda zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove odnosno privatnog zdravstvenog radnika utvrđuje federalni ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih ministara.
Odluku o izboru najuspješnijeg ponuđača donosi zavod zdravstvenog osiguranja iz stava 1. ovog člana, uz prethodno pribavljenu saglasnost federalnog odnosno kantonalnog ministra.

Član 53.
Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije odnosno kantona zaključuje ugovor sa zdravstvenim ustanovama odnosno privatnim zdravstvenim radnicima koji su najuspješniji ponuđači iz člana 52. stav 3. ovog zakona.
Nadležno ministarstvo zdravstva zaključuje ugovor sa zdravstvenim ustanovama koje osiguravaju provođenje prava i zdravstvene zaštite iz čl. 11. i 13. ovog zakona.
Osnov za zaključivanje ugovora iz st. 1. i 2. ovog člana čine:
1. godišnji plan zdravstvene zaštite koji donosi nadležni ministar zdravstva, na prijedlog nadležnog zavoda za javno zdravstvo;
2. utvrđeni standardi i normativi zdravstvene zaštite, kao i zdravstveni kapaciteti potrebni za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu;
3. jedinstvena metodologija iz člana 52. stav 2. ovog zakona;
4. akt o cijenama zdravstvenih usluga;
5. finansijski plan nadležnog zavoda zdravstvenog osiguranja.
Zdravstvene ustanove iz st. 1. i 2. ovog člana su ugovorne zdravstvene ustanove, a privatni zdravstveni radnik je ugovorni privatni zdravstveni radnik.
Ugovorna zdravstvena ustanova odnosno ugovorni privatni zdravstveni radnik dužni su u nazivu istaći da su ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni radnik.
Ugovorom se uređuju odnosi u vezi sa obavljanjem zdravstvenih usluga odnosno programa zdravstvene zaštite, te se detaljno odlučuje o:
– vrsti i obimu zdravstvenih usluga odnosno programa,
– početku obavljanja zdravstvenih usluga odnosno programa,
– roku obavljanja zdravstvenih usluga odnosno programa,
– načinu obavljanja zdravstvenih usluga odnosno programa,
– načinu stimulativnog finansiranja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga, kao i stimulativnog finansiranja akreditiranih zdravstvenih ustanova i akreditiranih privatnih praksi, saglasno posebnom zakonu o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu,
– obračun i fakturisanje izvršenih zdravstvenih usluga odnosno programa,
– obavljanju kontrole zaključenog ugovora sa stručnog, pravnog i ekonomskog aspekta,
– sredstvima koje za obavljanje djelatnosti osigurava zavod zdravstvenog osiguranja Federacije odnosno kantona i nadležno ministarstvo zdravstva,
– ostalim pravima i obavezama.

Osnivanje i organiziranje zdravstvenih ustanova

Član 54.
Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove koje osniva Federacija, odnosno kanton, te domaća i strana fizička ili pravna lica u svim oblicima svojine.
Federacija je osnivač federalnih zavoda iz člana 43. stav 1. ovog zakona.
Dva li više kantona i Federacija mogu biti osnivači: bolnice i zavoda.
Kanton može biti osnivač: bolnice, lječilišta, zavoda za javno zdravstvo kantona, zavoda za medicinu rada kantona, zavoda kao specijalizirane zdravstvene ustanove, doma zdravlja, apoteke, ustanove za hitnu medicinsku pomoć i ustanove za zdravstvenu njegu u kući.
Domaća i strana fizička, odnosno pravna lica mogu biti osnivači: poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, lječilišta, apoteke, ustanove za zdravstvenu njegu u kući, ustanove za palijativnu njegu, centra za hemodijalizu i zavoda kao specijalizirane zdravstvene ustanove u svim oblicima svojine.
Kantonalnim propisima može se bliže odrediti osnivanje zdravstvenih ustanova na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

Član 55.
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu Federacije je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament Federacije BiH).
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu kantona je zakonodavno tijelo kantona.


Član 56.
Zdravstvena ustanova može obavljati zdravstvenu djelatnost, ako ispunjava uvjete propisane ovim zakonom, i to:
1) ako ima određenu vrstu i broj zdravstvenih radnika odgovarajućeg stepena stručne spreme, sa položenim stručnim ispitom, a za obavljanje određenih poslova i sa odgovarajućom specijalizacijom ili naučnim, odnosno nastavnim zvanjem;
2) ako ima dijagnostičku, terapijsku i drugu opremu za sigurno i savremeno pružanje zdravstvene zaštite za djelatnost za koju je osnovana;
3) ako ima odgovarajuće prostorije za prijem oboljelih, odnosno zdravih lica, za obavljanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka liječenja i smještaj pacijenata, kao i za čuvanje lijekova i medicinskih sredstava;
4) ako ima odgovarajuće vrste i količine lijekova i medicinskih sredstava koje su potrebne za obavljanje određene zdravstvene djelatnosti za koju se zdravstvena ustanova osniva;
5) uspostavljen sistem sigurnosnih standarda u zdravstvenim ustanovama;
6) uspostavljen sistem upravljanja medicinskim otpadom u skladu sa važećim standardima, kao i posebnim propisima koji regulišu ovu oblast.
Dvije ili više zdravstvenih ustanova mogu organizirati zajedničke medicinske službe za laboratorijsku, rendgen i drugu dijagnostiku, kao i zajedničke nemedicinske službe za pravne, ekonomsko-finansijske, tehničke i druge poslove ili ugovoriti obavljanje ovih poslova sa pravnim ili fizičkim licem koji ispunjava uvjete predviđene zakonom za obavljanje navedenih djelatnosti i ima odobrenje nadležnog organa.
AKAZ je dužan definisati sistem sigurnosnih standarda u zdravstvenim ustanovama iz tačke 5) stava 1. ovog člana, te obavljati kontinuirano praćenje i procjenu sigurnosnih standarda u zdravstvenim ustanovama, što uključuje i izdavanje certifikata o zadovoljenju standarda sigurnosti.
Bliže uvjete u pogledu prostora, opreme i kadra, kao i načina primjene i čuvanja lijekova, za osnivanje i obavljanje zdravstvene djelatnosti zdravstvenih ustanova iz stava 1. ovog člana pravilnikom utvrđuje federalni ministar.
Zdravstvena ustanova koja koristi izvore jonizujućih zračenja mora pored uvjeta iz st. 1. i 3. ovog člana ispunjavati i druge uvjete propisane posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita od radijacione i nuklearne sigurnosti, kao i podzakonskim aktima donijetim na osnovu tog zakona, te imati odobrenje nadležne državne agencije za radijacionu i nuklearnu sigurnost.

Član 57.
Prilikom osnivanja zdravstvene ustanove obaveza je osnivača zdravstvene ustanove da priloži mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove.
Mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, specijalističko-konsultativne zdravstvene zaštite, odnosno u djelatnosti bolničke zdravstvene zaštite daje zavod za javno zdravstvo kantona odnosno Federacije i nadležna komora.
Zavod za javno zdravstvo, mišljenje iz stava 2. ovog člana, daje na osnovu stručnih principa o organizaciji i ekonomici zdravstva, dok nadležna komora mišljenje daje sa aspekta zaštite i očuvanja profesije koju zastupa.
U slučaju da se ustanova osniva za djelatnosti koje su iz domena više komora, potrebno je pribaviti mišljenje svih nadležnih komora.

Član 58.
Zdravstvena ustanova može obavljati zdravstvenu djelatnost ako nadležno ministarstvo zdravstva rješenjem utvrdi da su ispunjeni uvjeti propisani zakonom za obavljanje zdravstvene djelatnosti.
Ispunjenost uvjeta za zdravstvene ustanove iz člana 54. st. 2. i 3. ovog zakona utvrđuje rješenjem federalni ministar.
Ispunjenost uvjeta za zdravstvene ustanove iz člana 54. st. 4. i 5. ovog zakona utvrđuje rješenjem nadležni kantonalni ministar.
Zdravstvena ustanova može obavljati samo zdravstvenu djelatnost koja je utvrđena rješenjem nadležnog ministra zdravstva o ispunjenosti uvjeta za obavljanje zdravstvene djelatnosti.
Na osnovu rješenja o ispunjenosti uvjeta za obavljanje zdravstvene djelatnosti, zdravstvena ustanova upisuje se u registar kod nadležnog suda, u skladu sa zakonom.
Zdravstvena ustanova počinje sa radom danom upisa u registar iz stava 5. ovog člana.
Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju proširenja ili promjene zdravstvene djelatnosti.
Član 59.
Promjena ili proširenje djelatnosti zdravstvene ustanove čiji je osnivač odnosno suosnivač Federacija ili kanton, ne može se obaviti bez saglasnosti nadležnog ministra zdravstva.

Član 60.
Nadležna zdravstvena inspekcija donosi rješenje o privremenoj zabrani rada, ili o privremenoj zabrani obavljanja određenih poslova zdravstvene djelatnosti, ako:
1) zdravstvena ustanova ne ispunjava uvjete propisane zakonom u pogledu prostora, opreme i kadra;
2) obavlja zdravstvenu djelatnost koja nije utvrđena rješenjem za početak obavljanja zdravstvene djelatnosti;
3) u postupku provjere stručnog rada, odnosno obavljanja nadzora nad radom zdravstvene ustanove, bude izrečena jedna od mjera utvrđenih ovim zakonom;
4) istakne naziv, odnosno obilježi zdravstvenu ustanovu suprotno rješenju za početak obavljanja zdravstvene djelatnosti;
5) svojim nezakonitim radom onemogući ostvarivanje prava pacijenata u zdravstvenoj ustanovi ili njenom dijelu;
6) povrijedi pravila zdravstvene tehnologije i pravila kodeksa etike i medicinske deontologije;
7) učini bitne propuste u liječenju i drugim mjerama zdravstvene zaštite;
8) reklamira obavljanje stručno medicinskih postupaka i metoda zdravstvene zaštite, kao i druge zdravstvene usluge koje se pružaju u zdravstvenoj ustanovi, suprotno odredbama člana 174. ovog zakona;
9) ne vodi tačnu i urednu zakonom propisanu medicinsku dokumentaciju i evidenciju i iste ne dostavlja nadležnim institucijama;
10) iz drugih razloga utvrđenih zakonom.
Zdravstveni inspektor o utvrđenim činjenicama iz stava 1. ovog člana donosi rješenje o privremenoj zabrani rada, odnosno obavljanja zdravstvene djelatnosti ili određenih poslova zdravstvene djelatnosti.
Na rješenje iz stava 2. ovog člana, koje donosi kantonalni zdravstveni inspektor, može se izjaviti žalba direktoru Federalne uprave za inspekcije u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
Na rješenje iz stava 2. ovog člana, koje donosi federalni zdravstveni inspektor može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana prijema rješenja Federalnom ministarstvu zdravstva (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo).
Rješenja donijeta po žalbi iz st. 3. i 4. ovog člana su konačna u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na privatnu praksu.

Član 61.
Zdravstvena ustanova prestaje sa radom ako:
– više ne postoji potreba za obavljanje djelatnosti za koju je osnovana, a nema mogućnosti da se reorganizira za obavljanje druge zdravstvene djelatnosti,
– ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti.
Odluku o prestanku rada zdravstvene ustanove u slučaju iz stava 1. alineja 1. ovog člana donosi vlasnik, a u slučaju iz stava 1. alineja 2. ovog člana, rješenje donosi nadležni ministar zdravstva.
Ukoliko iz razloga navedenih u stavu 1. alineja jedan ovog člana, prestaje sa radom javna zdravstvena ustanova, prije donošenja rješenja iz stava 2. ovog člana, potrebno je pribaviti mišljenje nadležnog zavoda za javno zdravstvo.
Protiv rješenja o prestanku rada zdravstvene ustanove može se pokrenuti upravni spor.

Član 62.
Fakulteti zdravstvenog usmjerenja mogu obavljati zdravstvenu djelatnost preko svojih organizacionih jedinica, saglasno članu 111. ovog zakona.
U ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavanju djecu bez roditelja, djecu za koju se roditelji ne brinu, socijalno zapuštenu djecu, tjelesno i duševno oštećenu djecu, odrasla lica, te nemoćna i stara lica, mjere zdravstvene zaštite provode se putem domova zdravlja odnosno zdravstvenih radnika u privatnoj praksi.
Obavljanje primarne zdravstvene zaštite iz stava 2. ovog člana obavezno se uređuje ugovorom između doma zdravlja, odnosno privatnog zdravstvenog radnika i zavoda zdravstvenog osiguranja kantona.
U ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavanju lica ovisna o tuđoj pomoći, kojim je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija po uputama i pod stručnim nadzorom doktora medicine, osiguravaju se mjere zdravstvene zaštite saglasno uvjetima u pogledu prostora, opreme i kadra koji propisuje kantonalni ministar.
Troškove zdravstvene zaštite iz stava 4. ovog člana iznad utvrđenog zdravstvenog standarda snosi ustanova socijalne zaštite.

Član 63.
Sredstva za finansiranje zdravstvenih ustanova koje osiguravaju izvršenje prava iz člana 11. ovog zakona osiguravaju se iz:
– sredstava Budžeta Federacije,
– iz sredstava zdravstvenog osiguranja,
– donacija, pomoći i drugih izvora.

Član 64.
Sredstva za rad i razvoj zdravstvena ustanova ostvaruje:
– ugovorom sa zavodom zdravstvenog osiguranja Federacije odnosno kantona,
– ugovorom sa nadležnim ministarstvom zdravstva koji se na osnovu zakona finansiraju iz budžeta Federacije odnosno kantona,
– ugovorom sa fakultetima i drugim visokim školama zdravstvenog usmjerenja,
– ugovorom po osnovu proširenog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja,
– iz sredstava osnivača u skladu sa aktom o osnivanju,
– iz sredstava budžeta Federacije, kantona odnosno općine,
– iz učešća korisnika zdravstvene zaštite u pokriću dijela ili ukupnih troškova zdravstvene zaštite,
– slobodnom prodajom usluga na tržištu,
– iz drugih izvora na način i pod uvjetima određenim zakonom, aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove.

Član 65.
Akti zdravstvene ustanove su statut i drugi opći akti.
Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se uređuje:
1) naziv i sjedište, odnosno ime i prezime, kao i prebivalište osnivača;
2) naziv i sjedište zdravstvene ustanove;
3) djelatnost zdravstvene ustanove;
4) iznos sredstava za osnivanje i početak rada zdravstvene ustanove i način osiguranja sredstava;
5) prava i obaveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti zbog koje se zdravstvena ustanova osniva;
6) međusobna prava i obaveze zdravstvene ustanove i osnivača;
7) organe upravljanja zdravstvene ustanove u osnivanju i njihova ovlašćenja;
8) lice koje će do imenovanja direktora zdravstvene ustanove obavljati poslove i vršiti ovlašćenja direktora;
9) rok za donošenje statuta, imenovanje direktora i organa upravljanja.
Statut zdravstvene ustanove podliježe obaveznoj saglasnosti osnivača.

Upravljanje, rukovođenje i nadzor nad zdravstvenim ustanovama,
kao i stručna tijela zdravstvene ustanove

Upravni odbor

Član 66.
Zdravstvenom ustanovom upravlja upravni odbor.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu Federacije ima pet članova i čine ga predstavnici:
– osnivača - tri (3) člana
– zdravstvenih ustanova - jedan (1) član,
– Federalnog ministarstva - jedan (1) član.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu dva ili više kantona i Federacije čine predstavnici:
– Federacije - jedan (1) član,
– kantona - osnivača - po dva (2) člana,
– zdravstvenih radnika ustanove - jedan (1) član
– Federalnog ministarstva - jedan (1) član.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu kantona ima pet (5) članova i čine ga predstavnici.
– osnivača - tri (3) člana,
– zdravstvenih radnika ustanove - jedan (1) član
– kantonalnog ministarstva zdravstva - jedan (1) član.
Predsjednika i članove upravnog odbora zdravstvene ustanove iz st. 2. i 3. ovog člana imenuje i razrješava Vlada Federacije BiH na prijedlog federalnog ministra. Predsjednika i članove upravnog odbora zdravstvene ustanove iz stava 4. ovog člana imenuje i razrješava vlada kantona, na prijedlog kantonalnog ministra.
Bliže kriterije za imenovanje u upravne odbore zdravstvenih ustanova u vlasništvu Federacije, odnosno dva ili više kantona i Federacije utvrđuje Vlada Federacije BiH, na prijedlog federalnog ministra, a bliže kriterije za imenovanje u upravne odbore zdravstvenih ustanova u vlasništvu kantona utvrđuje vlada kantona, na prijedlog kantonalnog ministra.
Članstvo u upravnim odborima iz st. 2, 3. i 4. ovog člana odražavat će ravnopravnu zastupljenost oba spola.
Visinu naknade za rad članova upravnog odbora utvrđuje nadležni ministar zdravstva, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove.
Predsjednik i članovi upravnog odbora zdravstvenih ustanova iz ovog člana dužni su potpisati izjavu o nepostojanju sukoba interesa prije preuzimanja funkcije.
Predsjednici i članovi upravnih odbora zdravstvenih ustanova iz ovog člana imenuju se u proceduri saglasno propisima o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji.
Djelatnost upravnog odbora, način izbora, opoziva i mandat članova upravnog odbora zdravstvene ustanove, vrši se u skladu sa propisima o ustanovama, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Direktor

Član 67.
Direktor zdravstvene ustanove imenuje se na osnovu javnog oglasa saglasno zakonu.
Direktora zdravstvene ustanove imenuje i razrješava upravni odbor.
Direktora zdravstvenih ustanova čiji je osnivač odnosno suosnivač Federacija imenuje upravni odbor zdravstvene ustanove, uz prethodnu saglasnost federalnog ministra.
Direktora zdravstvene ustanove čiji je osnivač kanton imenuje upravni odbor zdravstvene ustanove, uz prethodnu saglasnost kantonalnog ministra.
Direktor zdravstvene ustanove mora imati visoku stručnu spremu zdravstvenog usmjerenja, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, imati znanje o zdravstvenom menadžmentu koje dokazuje certifikatom o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta, te ispunjavati i druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.
Za direktora zdravstvene ustanove koja osigurava specijalističko-konsultativnu, bolničku zdravstvenu zaštitu i djelatnost javnog zdravstva, imenuje se lice koje, pored uvjeta iz stava 5. ovog člana, ima i odgovarajuću specijalizaciju iz djelatnosti zdravstvene ustanove.
Plan i program zdravstvenog menadžmenta, kao i način obavljanja zdravstvenog menadžmenta iz stava 5. ovog člana, bliže uređuje pravilnikom federalni ministar.
U bolničkim zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uvjete za obavljanje nastave direktor mora imati pomoćnika za nastavu i naučnoistraživački rad.
Mandat direktora traje četiri godine.
Po isteku mandata isto lice može, na osnovu javnog oglasa, ponovno biti imenovano za direktora, ali najviše za još jedan mandatni period.

Član 68.
Direktor organizuje i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada.
Direktor podnosi upravnom odboru pismeni izvještaj o cjelokupnom poslovanju zdravstvene ustanove jednom tromjesečno.
Direktor učestvuje u radu upravnog odbora bez prava odlučivanja.

Član 69.
Direktor može biti razriješen i prije isteka mandata na koji je imenovan.
Upravni odbor je dužan razriješiti direktora i prije isteka mandata za koji je izabran ako:
– direktor to lično zahtijeva,
– nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,
– n